Emocionalna iscrpljenost ne događa se preko noći. Ona se razvija postepeno, često neprimjetno, sve dok ne postane teško podnošljiva. Ključ uspješnog nošenja s tim stanjem je prepoznati rane simptome, koji mogu djelovati bezazleno, ali su znak za uzbunu.
Među prvim znakovima često se javljaju kronični umor, osjećaj preopterećenosti i emocionalna ravnodušnost prema stvarima koje su nekada veselile. Osoba se može osjećati stalno iscrpljeno, čak i nakon odmora, a motivacija za svakodnevne zadatke opada.
Tu su i psihički znakovi, poput razdražljivosti, gubitka koncentracije, promjena u raspoloženju i povlačenja iz socijalnih kontakata. Tijelo često reagira kroz glavobolje, probavne tegobe i nesanicu.
Ako se ovi simptomi javljaju češće i traju duže, važno je usporiti i sagledati što se događa. Prepoznavanje ranih znakova prvi je korak prema prevenciji dublje iscrpljenosti.